Od cementare i fabrike za proizvodnju briketa i peleta u Pljevljima, do centra za popravku i remont jahti u Bijeloj - Retrospektiva 2021, investicije u oblasti industrije u Crnoj Gori

Industrija u Crnoj Gori koja je već decenijama na aparatima, prošle godine gotovo da je u potpunosti ugašena. Investicijama tokom 2021. i ne možemo baš da se pohvalimo. Ali možemo gašenjem dvije fabrike.

Nakon 2020. godine koja je jasnije nego ikada pokazala da ekonomija države ne može da se zasniva samo na turizmu, u vremenu kada sa svih strana stižu upozorenja da Crne Gora mora da se okrene jačanju industrije i sektora prerade, ugašen je Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP). Gašenje ove fabrike nakon pet decenija poslovanja značajno će uticati da ekonomiju, naročito ako znamo da je ta kompanija najveći izvoznik u Crnoj Gori. U fabrici sada od skoro 150 radi svega 13 ćelija, a gotovo svi radnici su ostali bez posla.

KAP je zvanično ugasila cijena struje, odnosno nemogućnost Uniproma da nađe zajednički jezik sa Elektroprivredom Crne Gore (EPCG). Nezvanično, problem je mnogo dublji. Sjetimo se da je i tokom prvog kvartala prošle godine na sjednici Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije KAP-a, vlasnik Uniproma prijetio da će otpustiti 600 ljudi, što će državu koštati 10 mil EUR. Još tada je ekonomski analitičar Predrag Drecun upozorio da je situacija u KAP-u zapušten problem, u kojem tri strane - poslovodstvo, sindikat i Vlada imaju svoje opravdane argumente za djelovanje. Međutim, kako je rekao, nema dileme da KAP, uprkos svim problemima mora da nastavi da radi. Do kraja godine, ipak, Crna Gora je, bar za sada, ostala bez KAP-a.

Gašenje svoje fabrike krajem prošle godine najavila je i kompanija Grand lnternational FZ-LLC, vlasnik kompanije Novi duvanski kombinat Podgorica. Iz ove kompanije istakli su da su u poslednjih pet godina, investirali više od 25 mil EUR za otvaranje fabrike za proizvodnju duvana kao i da su zaposlili više od 60 radnika. Kao razloge za nezadovoljstvo naveli su loš kvalitet proizvedenog sirovog duvana u listu, ali i to što, kako su rekli, nisu naišli na razumijevanje Vlade. Kako su saopštili, u budućem periodu ne planiraju nastavak investiranja pod postojećim uslovima.

Uprkos dešavanjima tokom prošle godine, u Vladi su prepoznali da je Crnoj Gori neophodan dalji razvoj prerađivačke industrije, te da prevashodno treba da se bavi diversifikacijom i tehnološkom modernizacijom postojeće industrije, ali i podsticanjem razvoja novih sektora sa potencijalom rasta. Zato je Direktorat za industrijski i regionalni razvoj Ministarstva ekonomskog razvoja izradio Smjernice za revitalizaciju i razvoj prerađivačke industrije u Crnoj Gori.

U smjernicama je između ostalog ocijenjeno da, pored modela direktnih (greenfield) investicija, razvojnu politiku i pravce razvoja treba usmjeriti i na bolje korišćenje i tržišnu valorizaciju neaktiviranih potencijala i raspoloživih prostornih kapaciteta. Naročito su ukazali na potencijal razvoja prerađivačke industrije putem brownfield investicija, na kupljenom zemljištu sa pratećom infrastrukturom - npr. napuštena vojna postrojenja, kasarne, prazne hale, skladišta, koje investitor ulaganjem može da stavi u funkciju.

Ukoliko se osvrnemo na konkretne investicije, njih tokom 2021 godine, kako smo već naveli, nije bilo mnogo. Međutim, imamo najave projekata koji bi, ukoliko se zaista i realizuju, značajno uticali na crnogorsku privredu.

Krećemo od Pljevalja, odnosno projekta izgradnje cementare, koji je tokom 2021. godine privukao najveću pažnju naših čitalaca. O ponovnoj izgradnji cementare u Pljevljima govori se već dugo. Prošle godine, stvari su se pokrenule, pa je izabrana i lokacija, a kako je najavljeno, fabrika će se graditi u Otilovićima. Iz Rudnika uglja, koji je direktno uključen u projekat, soapšteno je da na odlagalištu laporca na Jagnjilu postoje sirovine za rad fabrike cementa u narednih sto godina, te da bi moglo da se proizvodi milion do 1,2 miliona tona cementa godišnje.

Izgradnju cementare podržala je i Vlada, a predstavnici Rudnika uglja su projekat fabrike za proizvodnju LC3 cementa predsatvili najprije u Pljevljima, a zatim i predstavnicima Instituta za rudarstvo i metalurgiju Bor. Kako je tada rečeno, sledeći korak koji se planira u ovom projektu laboratorijsko ispitivanje i laboratorijsko i pilot testiranje mineralnih sirovina kod partnera u Njemačkoj. Rezultati ovog testiranja će biti ulazni podaci za izradu idejnih i glavnih projekata planirane fabrike za proizvodnju cementa.

I dalje smo u Pljevljima, ali sa najavom nove investicije. Naime, kako je saopšteno u decembru, ukrajinski biznismen Oleksander Petrošenko planira otvaranje fabrike za proizvodnju briketa i peleta u Pljevljima. Kako je tada navedeno, on je izrazio interesovanje da izvrši transfer tehnologije iz Ukrajine i da napravi pelet i briket od uglja. To je potpuno nov proizvod na našim prostorima koji se dobija od smješe uglja i specijalnih materijala, proizvod koji je ekološki prihvatljiv i koji će biti konkurentan.

Petrošenko i direktor Rudnika uglja Milan Lekić potpisali su ugovor o prodaji uglja kojim je predviđeno snabdijevanje tim energentom novoosnovane fabrike za proizvodnju briketa i peleta. Ugovorom je predviđeno da Rudnik uglja, prema važećim cijenama predviđenim za široku industrijsku potrošnju, idućih pet godina, isporučuje novoosnovanoj fabrici Energy Industrial Holding DOO Pljevlja, do čak 150.000 tona godišnje.

Treće mjesto na listi investicija zauzima još jedan stari projekat. Riječ je o brodogradilištu Bijela koje bi tokom narednih godina trebalo da postane objekat za remont i održavanje jahti i superjahti. Firma od novembra posluje pod imenom Adriatic 42, a kako je najavio predsjednik upravnog odbora kompanije kapetan Rado Antolović cilj koncesionara, odnosno konzorcijuma koji čine Adriatic Marinas-Porto Montenegro i DryDocks World Dubai, je da Bijelu transformiše u najbolju lokaciju za remont i održavanje superjahti, po kojoj će Crna Gora biti prepoznata.

To će, prema njegovim riječima, biti urađeno uz korišćenje savremene opreme, nove tehnike i stvaranjem dovoljno kapaciteta i prije konkretne potražnje. Kako je rekao, projekat je u fazi planiranja, tokom kojeg se preduzimaju sve obavezne istražne analize i procjene.

Kako bi krenula realizacija prve faze ovog projekta, treba da se završi i projekat remedijacije tla u nekadašnjem brodogradilištu. Nakon što se potvrdi da je koncesiono područje očišćeno od istorijskog zagađenja, investitor je u obavezi da u prve tri godine investira oko 20 mil EUR. Prema najavama, završetak procesa odvoza grita iz Bijele očekuje se do kraja juna ove godine.

Četvrta pozicija pripala je ulcinjskoj kompaniji FAF & Co, koja se od 1995. godine uspješno bavi proizvodnjom dušeka vrhunskog kvaliteta. Danas se u ovoj fabrici pored dušeka kao osnovnog, nosećeg programa, proizvode i naddušeci, posteljine, jorgani, jastuke za spavanje, jastuci za baštanske garniture, ležaljke za plažu, box spring krevete... Kompanija kupcima obezbijeđuje i distribuciju gotovih proizvoda, a proširila je proizvodni asortiman i počela proizvodnju pločastog namještaja. Kako su rekli iz ove kompanije za naš portal, tapacirani i pločasti namještaj pravi se po želji i mjeri kupaca, i to raznovrsne garniture za dnevni boravak, spavaće sobe, dječije sobe, kuhinje, plakari i slično.

Na četvrtom mjestu našla se investicija slovenačke Iskre koja je kupila jedan od najvećih industrijsko-logističkih centara A klase u Crnoj Gori, specijalizovan za farmaceutsku industriju. Objekat se nalazi u podgoričkom naselju Donja Gorica. Pored te akvizicije poznata slovenačka kompanija je kupila i nekoliko apoteka u Crnoj Gori.

Namjera kompanije Tara Resources da pokrene novi rudnik cinka, olova i bakra u Mojkovcu, izazvala je različite reakcije javnosti u Crnoj Gori. Iz kompanije je najavljeno da je riječ o investiciji čija vrijednost iznosi oko 150 mil EUR, a planirano je i otvaranje oko 450 novih radnih mjesta. Kako je rekao direktor kompanije Richard Boffey. Brskovo će biti jedan od najvećih rudnika cinka u Evropi i značajno će doprinijeti većoj zaposlenosti i ekonomskom razvoju Crne Gore.

I dok država očekuje benefite od ovog rudnika i oko 7 mil EUR godišnje od koncesionih naknada i poreza na dobit, iz Udruženja Prijatelji Mojkovca naveli su da ne žele novo jalovište u gradu. Ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić rekao je da su u Vladi svjesni da ljudi sa tog područja s pravom strahuju s obzirom na to šta su doživjeli od starog rudnika i jalovišta, te da neće donijeti odluku o rudniku dok ne budu potpuno sigurni da neće biti narušavanja životne sredine.

Vlada je u julu saopštila da se produžava rok za pribavljanje dozvola za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina na prostoru rudnika Brskovo. Kako je tada objašnjeno, rok se produžuje zbog nepostojanja pretpostavki za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova. Krajem septembra donijeta odluka o izradi Detaljnog prostornog plana za prostor koncesionog područja za eksploataciju mineralnih sirovina - Brskovo.

Listu investicija završavamo sa Rudnikom uglja u Beranama. Riječ je o još jednom projektu u Crnoj Gori koji prijeti da se u potpunosti ugasi. Naime, proizvodnja u ovom rudniku prekinuta je u martu 2020. godine kada je 100 radnika upućeno na biro rada. Od tog momenta traži se rješenje za ovaj rudnik, a radnici i uprava i dalje se nadaju ponovnom pokretanju proizvodnje. Početkom prošle godine turska kompanija Ankara Kjumur najavila je da je zainteresovana za ulaganje u Rudnik uglja. Najavljeno je ulaganje oko 1,5 mil EUR u periodu od 18 mjeseci, kao i zapošljavanje 150 domaćih i 30 radnika iz Turske.

Ova investicija ostala je samo na najavama i do sada nije realizovana. U međuvremenu, beranski rudnik suočio se sa brojnim problemima, a jedan od njih je i plavljenje jame zbog dužeg prekida napajanja strujom.