Javna preduzeća među vodećim finansijerima srpskog sporta - Donacije i sponzorstva smanjuju porez na dobit

Osim nedovoljne transparentnosti u radu javnih preduzeća i drugih kompanija u vlasništvu države, nedavno objavljeno istraživanje Balkanske istraživačke mreže (BIRN) otvorilo je i pitanje racionalnosti i opravdanosti potrebe državnih preduzeća, od kojih su mnoga monopolisti na tržištu u svojim oblastima, za dodatnom promocijom.

Jedan od mogućih odgovora svakako je i poreski tretman izdataka za donatorstvo i sponzorstvo, u smislu priznavanja troškova po tom osnovu za svrhe obračuna poreza na dobit.

Kada je reč o priznavanju troškova po osnovu donatorstva, član 15. stav 1. Zakona o porezu na dobit pravnih lica definiše da se izdaci za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne, verske, zaštitu čovekove sredine i sportske namene, priznaju kao rashod u iznosu najviše do 3,5% od ukupnog prihoda. Osnovni razlog ograničenja ovih rashoda, odnosno troškova u poreskom bilansu, sastoji se u sprečavanju poreskih obveznika da nerealno visokim ili nepotrebnim rashodima umanje oporezivu dobit.

Donacija predstavlja davanje pomoći u vidu poklona u novcu, predmetima ili uslugama drugom pravnom licu, bez uslovljavanja da se izvrši bilo kakva vrsta protivusluge donatoru. Za davanje donacije nije neophodan ugovor o donaciji u pisanoj formi, ali donator mora odgovarajućom dokumentacijom da dokaže nastale izdatke i da postojeću prateću dokumentaciju (zahtev za davanje donacije, potvrda primaoca o iznosu, vremenu primanja i nameni) podnese nadležnom poreskom organu uz poresku prijavu.

U slučaju sponzorstva, član 15. stav 5. i 6. Zakona o porezu na dobit pravnih lica definiše da se izdaci za reklamu i propagandu priznaju kao rashod u iznosu do 5% od ukupnog prihoda. U praksi se ponekad i ne insistira na ovoj granici jer se Ugovorom o sponzorstvu, koji je obavezan, smatra ugovor savremene poslovne prakse kojim se utvrđuju prava i obaveze sponzora i sponzorisane strane. Primalac sponzorstva se na ovaj način obavezuje da pruži sponzoru određene reklamne ili propagandne usluge (oglašavanje, javna prezentacija sponzora, reklama na stadionu ili dresu), tako da obe strane u ovom partnerstvu imaju određeni (poslovni) interes.

Rashodi davaoca novčanih sredstava na ime sponzorstva predstavljaju, u smislu zakona, indirektnu promociju poslovanja poreskog obveznika, odnosno rashode propagande.

Među finansijskim stručnjacima preovlađuje mišljenje da izdaci javnih preduzeća za sponzorisanje profesionalnog sporta nisu racionalni jer ove kompanije uglavnom već imaju monopol u svojim delatnostima i nije im potrebna dodatna reklama radi povećanja prodaje ili tržišnog učešća. Zato eksperti uglavnom smatraju da bi donacije sportskim klubovima trebalo da idu iz budžeta države ili lokalnih samouprava, a korisnici državnih subvencija trebalo bi da budu neprofitni sportovi (atletika, šah, vaterpolo, streljaštvo) i reprezentacije.

Zbog teške finansijske situacije u sportu često su prisutne i razne zloupotrebe jer su sportski klubovi uglavnom "naslonjeni" na određena javna preduzeća. U nadzornim odborima ovih kompanija i u upravama sportskih klubova nalaze se ljudi koji na ove pozicije dolaze preko političkih stranaka, a vaninstitucionalni kanali uticaja često su isprepletani sa institucionalnim. Moguće rešenje je departizacija upravljanja javnim preduzećima, ali i departizacija sportskih klubova.

Istraživanje BIRN-a pokazalo je da su najveća državna preduzeća u Srbiji, od kojih neka godinama posluju sa gubitkom, u periodu od 2011. do polovine 2014. godine potrošila ukupno 1,3 milijarde dinara u oblasti donacija i sponzorstava, a prioritet imaju upravo sportski klubovi i savezi.

Među glavnim finansijerima sportskih klubova u Srbiji ističu se najveća državna preduzeća poput "Telekoma Srbija", "Elektroprivrede Srbije", "Aerodroma Nikola Tesla", Srpske banke i "Galenike". Podaci govore da je EPS polovinu ukupnih donacija i sponzorstava, odnosno blizu 200 miliona dinara u periodu 2011–2014, izdvojila za finansiranje različitih sportskih klubova i saveza. Aerodrom "Nikola Tesla" je klubovima i savezima uplatio ukupno 110 miliona dinara, a Srpska banka 56 miliona dinara.

Marko Andrejić