Ranka Mišić - Čelična lady sindikalnog pokreta

Ranka Mišić (Foto: YouTube/screenshot)

Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske i dugogodišnja sindikalna aktivistkinja, po struci je nastavnica srpskog jezika i književnosti. Rođena je 1960. godine, a u borbu za prava radnika upustila se sasvim slučajno.

Sve je počelo 1996. godine, kada je radeći kao prosvjetni radnik, sedam mjeseci nije primila platu. Istovremeno, radila je dodatne poslove kako bi prehranila svoju porodicu. Kada fizički više nije mogla da izdrži, zaputila se u kabinet direktora i zatražila platu.

"Direktor mi je rekao da platu tražim od države i Vlade, onda sam ja krenula i došla da tražim platu. Tu su mi rekli, 'ne ide to tako, morate vi da se organizujete u sindikat', onda sam se vratila u školu i tako je krenula ta priča. Animirala sam još neke moje kolegice i kolege iz drugih škola, te smo formirali sindikalnu organizaciju", prisjeća se Mišić.

U Savezu sindikata je angažovana od 1997. godine, a u dva mandata je bila predsjednica Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS. Zajedno sa kolegama, povela je veliki broj štrajkova, a borbu za dostojanstvo i prava radnika nastavila je na funkciji predsjednice Saveza sindikata RS, koju danas obavlja.

Radni dan započinje oko 7.20, kada stiže u kancelariju i počinje sa uobičajenim radnim aktivnosti - rad sa strankama, sjednice, odlazak na teren, posjete radnicima. Sa poslom završava oko 18 sati, kada se vraća kući i nastavlja kućne poslove, a sat vremena prije ponoći počinje da se priprema za sljedeći radni dan.

Ne podnosi lažni glamur

Privatno, Mišić otkriva da se iza maske britke sindikalke krije jedna suptilna žena, koja nikada nije ni pomišljala da će jednom rukom voditi dijete, a drugom krčiti put ka boljoj budućnosti.

"Samohrana sam majka, muž mi je poginuo u ratu i moj sin je najviše trpio zbog mog posla. No i pored svega toga što je trpio, nedostatak majke, drugog roditelja nema, izrastao je u zdravu osobu i to je moj najveći uspjeh", ističe ona.

Uprkos brojnim poslovnim obavezama, trudi se da sačuva prijateljstva koja je stekla u periodu kada je bila prosvjetni radnik. Kao i većina žena, obožava da obilazi butike, rado posjećuje rasprodaje, ne podnosi lažni glamur i nikad ne kupuje skupe stvari. Danas, kao i u vrijeme kada je radila kao nastavnica, nikada nije došla na posao nenašminkana.

Odmor uz poeziju

Redovno se vraća poeziji Desanske Maksimović, a "Ana Karenjina" je za nju knjiga za sva vremena. Inače voli da čita i djela Andrića i Dostojevskog. Ne voli da gleda komercijalne filmove, a najbolji filmovi koje je do sada gledala su "Mostovi okruga Madison" i "Put u Casablancu", a kaže da voli da pogleda svaki film u kome glume Meryl Streep ili Demi Moor.

Još od mladosti je imala naviku da piše poeziju, te kaže da se na taj način najbolje opušta. Kako ističe, piše sve što me ponese, što ne može glasno da kaže, nešto sentimentalno što nikome ne može ili ne želi reći.

Da kojim slučajem ima veću moć, učinila bi da mladi ljudi sa uživanjem idu u školu ili na fakultet i da znaju da ih sutra čeka posao. Vratila bi vrijeme kada su ljudi, naročito ponedjeljkom, nasmijani i vedri išli na posao.

Izvor: Nezavisne novine, Fokus

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"