Srbija i BiH bi zbog klimatskih promjena mogle ostati bez Pančićeve omorike

Uprkos tome što raste samo u Srbiji i manjim dijelom u Bosni i Hercegovini opstanak Pančićeve omorike na ovim prostorima je pod znakom pitanja. Klimatske promjene ugrožavaju i druge četinare, ali i jasen, brest, kesten, pa čak bukvu i hrast koji su najrasprostranjeniji kod nas. Značaj šuma nikada nije bio veći, jer upravo one ublažavaju negativne efekte ovih promjena, ali je problem što nakon sadnje mladice sve češće ne mogu da prežive ekstremne vremenske prilike.

Treba pronaći adekvatne vrste za pošumljavanje, uz istovremeno očuvanje postojećih biljaka i životinja. Kao ni ljudima, ni šumama ne prijaju dugi periodi veoma visokih temperatura.

Osim što mogu da utiču na sušenje drveća, nerijetko su i uzroci šumskih požara. Klimatske promjene ugoržavaju opstanak gotovo svih vrsta drveća u Srbiji.

- Rezultati najnovijih i najznačajnijih evropskih istraživanja pokazali su da je u zadnjih 30-40 godina na prostoru Evrope otežan rast i konstatovano smanjene vitalnosti, a time poslije i zdravstvenog stanja šuma bukve, koja je naša najrasprostranjenija vrsta drveća, te da je budućnost bukve u Evropi i našoj zemlji problematična. I naša nova istraživanja pokazuju da će se areal bukve smanjiti i da će ona biti potisnuta ka višim nadmorskim visinama - navodi dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu, prof. dr Branko Stajić.

- Takođe, najnoviji rezultati naših istraživanja, pokazuju da postoje negetavne promjene u reakciji i hrastova, borova i što je posebno problematično Pančićeve omorike, kao naše reliktne vrste drveća, koja raste samo kod nas i manjim dijelom u Bosni i Hercegovini, na povećanje temperature i smanjenje količine padavina. To može imati katastrofalne ekonomske i ekološke posljedice po našu zemlju - dodaje.

Utvrđeno je, kaže, i da hrast kitnjak još može da podnese povećane temperature vazduha i smanjene količine padavina tokom juna i jula.

- Međutim, u godinama kada su i u avgustu zabilježene nadporosječne temperature vazduha i značajno manje količine padavinama nego što je to višedecenijski prosjek, prirast i vitalnost ove vrste drveća se značajno smanjuje i stabla počinju da se suše. To ukazuje na potencijalne probleme u budućnosti za cijelu našu zemlju, imajući u vidu da je hrast druga vrsta drveća po rasprostranjenju kod nas - objašnjava Stajić.

- Četinarsko drveće, posebno, smrča i jela su vrlo ugrožene, jer trpe najveći pritisak zbog nedovoljne količine i neravnomjerne raspodjele padavina. U ugrožene vrste spada i jasen čiji opstanak dovodi u pitanje parazitska gljiva, brest kojeg je bolest skoro u potpunosti potisnula i pitomi kesten zbog tzv. "raka kore" - navodi master inženjer šumarstva Boris Ivanović iz JP Srbijašume.

Osim suše i pojave bolesti izazov za šume su i ekstremno niske temperature.

- U šumama na području istočne i jugoistočne Srbije krajem 2014. prouzrokovane su štete na izuzetno velikoj površini, nastale zbog niskih temperatura i stvaranja ledenih omotača na granama u krošnjama drveća. Usljed jakih vazdušnih strujanja došlo je do ledoloma i izvala određenog broja stabala. Do danas nisu u potpunosti sanirane štete u smislu stabilnosti šumskih sastojina na tom području - kaže.

Sve češće šume oštećuje grad, a iza superćelijskih oluja nerijetko ostaju polomljena i iščupana stabla iz korjena, kao što se to prošle godine u većoj mjeri dogodilo na šumskom području u Vojvodini.

Da bi se smanjio negativan efekat klimatskih promjena neophodno je sačuvati šume koje imamo, ali i pošumiti novi prostor. Međutim, upravo ove promjene prave probleme i prilikom osnivanja novih šuma i prilikom vještačkog obnavljanja postojećih. Zbog toga se često iste površine više puta pošumljavaju.

Tradicionalna sadnja, kažu stručnjaci, sve manje može da se primjenjuje u praksi i potrebno je iznaći nove tehnologije.

- Suše i žege utiču na to da sadnice, i kada se posade i kada se prime, nastavljaju da budu ugrožene zbog izostanka adekvatnih uslova za rast i razvoj. Usljed konstantnih promjena klimatskih prilika sve više se skraćuju povoljni periodi za sadnju sadnica. Vegetacija kreće ranije, nakon čega se sve češće javljaju kasni prolećni i rani jesenji mrazevi koji mogu imati izuzetno negativan uticaj na mlade tek posađene biljke - objašnjava Ivanović.

- Iz istih razloga izostaje ili je neredovan urod sjemena šumskih vrsta drveća, koje je neophodno za proizvodnju adekvatnog sadnog materijala visoke genetske vrijednosti, što za posljedicu ima slabiju otpornost sadnica - precizira ovaj stručnjak iz Srbijašuma.

Akcije pošumljavanja, kažu stručnjaci, moraju se sprovoditi u saradnji ili pod patronatom šumarske nauke i struke.

- Potrebno je imati saznanja o tome gdje se i kako sadi, ali i koju vrstu drveća i kada treba saditi. Kakav korjenov sistem je adekvatan i o još nizu uže stručnih pitanja i nedoumica, a sve imajući u vidu jako duža i vrelija ljeta, sa dužim periodima bez padavina, što u mnogome utiče na to da je uspjeh pošumljavanja danas suviše često vrlo skromnih dometa - objašnjava profesor Stajić.

- Nije važno koliko se sadnica zasadi već koliko se istih primi tj. preživi prvu sezonu rasta. Svjedoci smo velikih akcija ovakvog profila koje nisu dale i velike rezultate, gdje je procenat primanja sadnica bio ispod 30 procenata, pa i manji, a ima mjesta gdje je sadnja u potpunosti propala, sa nula odsto preživelih sadnica - ističe.

Najvažnija pitanja na koja nauka danas mora da pronađe odgovore su: mogu li naše najzastupljenije vrste drveća da se adaptiraju dovoljno brzo na ovakve promjene klimatskih uslova, ako mogu, koje su to vrste drveća i do kojeg obima se mogu adaptirati na uočene suše i smanjenje padavina i vlažnosti, kao i koje vrste drveća se mogu koristiti da se poveća otpornost i adaptivnost naših šuma.

- Vrijeme potrebno da se nešto stvarno sazna i da se može sa dovoljnom sigurnošću znati kako neka nova vrsta utiče na šumski ekosistem je veliko i prevazilazi ljudski vijek i ne možemo sa sigurnošću da govorimo o tome dok ne prođe bar nekoliko ciklusa rasta, razvoja, obnavljanja. Međutim, nije dobro unositi nove alohtone vrste drveća u naše šume. Najčešće su to invazivne vrste, njihovo dalje širenje je nekontrolisano, sa sobom najčešće nose i neke nove, nama nepoznate patogene i predstavljaju veliku prijetnju autohtonim vrstama - upozorava Ivanović.

U ovako izazovnim vremenima jako je važna pravilna njega i zaštita šuma, a kako bi im se pomoglo da se brže i lakše adaptiraju na nove uslove. To, prije svega, podrazumijeva redovno uklanjanje slabih, bolesnih i oštećenih jedinki kao izvora zaraze, uklanjanje prestarelih stabala i oslobađanje prostora za rast mladih biljaka. Takođe, nakon nastanka šteta izazvanih bilo kojim uzročnikom, sanacija oštećenih šuma mora se završiti što prije kako bi se preduprijedile nove štete.