Evo koliki je značaj proizvodnje mlijeka za BiH

Niz godina postoje stalne kontroverze o tome da li se proizvodnja mlijeka previše podstiče iz entitetskih budžeta, da li mljekari uzimaju prevelik dio kolača i slično. Mljekari, sa druge strane, tvrde da nije tako i da oni zarade i za sebe i za te iste institucije koje ih, kako oni kažu, često gledaju kao neprijatelje.

Kada je riječ o CEFTA regionu, Bosna i Hercegovina ima najstrože mjere kontrole kvaliteta mlijeka. Na primjer, u Srbiji kvalitet mlijeka ostaje na mljekarama, dok bh. proizvođači svaki mjesec plaćaju uzorkovanje, koje nije ni jeftino, a rade ga ovlašćene ustanove, kao što su veterinarski instituti odnosno zavodi. No, da vidimo šta je od toga istina, a šta nije?

Ako uzmemo za primjer 2022. godinu, te godine proizvedeno je i otkupljeno ukupno 252.425.000 litara sirovog kravljeg mlijeka, sa prosječnim sadržajem mliječne masti od 3,9% (u trgovinama je mlijeko najčešće sa 1,5 i 2,8 m.m.), te 3,4% bjelančevina. Treba svakako napomenuti da je ukupna proizvodnja (i ono što je prerađeno na gazdinstvima i konzumirano) bila prema podacima zavoda za statistiku 601.000.000 litara.

Ali vratimo se na ovo otkupljeno mlijeko, na kraju procesa prerade, situacija je bila sljedeća:

Naravno, jedna manja količina ovih proizvoda je izvezena, ali kad se uzme uvoz koji prelazi 225 mil KM i tu naplaćen PDV, onda znamo da su prihodi od mljekarskog sektora veliki. Riječ je o iznosu od oko 40 mil KM, ali to nisu domaći mljekari.

Prema podacima Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, značajne količine mlijeka (između 40 i 50%) završe u preradi na samim gazdinstvima, odnosno proizvodnji sira, kajmaka, kiselog mlijeka i drugog, zatim za sopstvenu potrošnju, ali i prodaju na tržištu/pijacama. Neka je vrijednost na tržištu tih dodatnih 350 miliona litara barem 500 mil KM. Ako uzmemo da se samo pet posto vrijednosti na kraju vrati u budžet, to je dodatnih 25 mil KM.

Tu dolazimo do iznosa od 145,6 mil KM koji u najgorem slučaju dobije država od proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda.

Svakako treba uzeti u obzir i broj zaposlenih u pogonima za preradu mlijeka. Njih je najmanje 1.500. Pa neka su prosječni naplaćeni direktni porezi na prihode 500 KM po zaposlenom to je 750.000 KM mjesečno, odnosno 9 mil KM godišnje. Koliko ti radnici učestvuju u naplati indirektnih poreza, zaista je teško procijeniti. Govorimo, dakle, o ličnoj potrošnji. To su takođe milionski iznosi.

Koliko ima zavisnih djelatnosti koje isporučuju pakovanja, održavaju mašine za preradu mlijeka, obezbjeđuju distribuciju, prodaju, zaposleni u kontroli kvaliteta mlijeka (uzorkovanje košta cca 12 KM pa puta 9.000 gazdinstava puta 12 mjeseci, ponavljanje uzoraka i slično), i drugo. Procijenjena dobit mljekara u BiH je oko 20 mil KM. Ako tu uzmemo 10% poreza na dobit, potom investiranje te dobiti, zaista je riječ o enormnim ciframa.

Da zaključimo ovo poglavlje sa najmanje 165 mil KM koje krene od prvog mlaza sa sise pa do budžeta na svim nivoima. Trenutan odnos 1:2. Trgovački lanci uzimaju obično 6-8 posto marže na mlijeko.

U ovom dijelu je teško se držati nekih oficijalnih brojki, pa ćemo uzeti one realnije. Ako od oko 70.000 grla muznog stada uzmemo u obzir da se uspješno otelilo i odgojilo telad 90% populacije, onda je to 63.000 teladi. Neka je remont stada 25%, to jest 15.750 grla se ostavi, ostaje nam 47.250 teladi koje se prodaju.

Sva telad do krajnjeg kupca dolaze sa masom tijela od 150 kg, to podrazumijeva randman od najmanje 52%, odnosno 78 kg mesa. Tu već dolazimo do iznosa od 3.685.500 kg mesa, prosječne vrijednosti od oko 21 KM/kg, dobijamo iznos za krajnjeg kupca od 77.395.500 KM. To istovremeno znači 13.157.235 KM plaćenog PDV-a.

Izlučene krave, također, 15.750 grla. Uzimamo primjer da je sve statično i nema promjena. Prosječna izlučena krava ima oko 700 kg i cijeni se do 3,8 KM/kg. To je ukupno 41.895.000 KM odnosno 7.122.150 KM PDV je naplaćeno. Ako dodamo još isporučioce hraniva, mliječnih zamjenica, tovljače (jer se telad u velikom broju slučajeva dalje tove do 14-18 mjeseci uzrasta) dolazimo do ko zna kojeg broja uključenih radnika.

Slobodno možemo zaokružiti cifru na 25 mil KM.

Naizgled zanemariv proizvod govedarske proizvodnje, ali sa druge strane veoma bitan proizvod bez kojeg bi veći dio naših njiva već danas bio neplodan ili samo pijesak. Nećemo to razlagati po kategorijama, ali u prosjeku se godišnje može dobiti oko 6 tona stajnjaka na jednu muznu kravu, uključujući sve kategorije goveda koje se vrte oko tog jednog muznog grla.

Ovo je čista vrijednost koja neposredno utiče na kvalitet zemljišta i održivost poljoprivredne proizvodnje, pa će tako biti i računata. I država treba da je prizna kao takvu. Na 70.000 muznih krava se proizvede 420.000 tona stajnjaka vrijednosti 25.200.000 KM (oko 60 KM/tona).

Neka minimalna procjena je da na 9.000 gazdinstava za proizvodnju mlijeka u Bosni i Hercegovini ima nekih 35.000 zaposlenih. Ako taj broj zaposlenih ostavi kroz direktne poreze barem po 650 KM mjesečno, odnosno 7.800 godišnje, onda dobijamo brojku od 273 mil KM. To je neka plata od oko 2.100 KM bruto, odnosno 1.357 KM neto. Neki su štedjeli 10% plate, pa je to onda 1.221,3 KM.

Ako se na tih 35.000 zaposlenih obračuna PDV koji su oni platili na ličnu potrošnju i uštedu od 10% od plate, dobijemo da su ti zaposleni mjesečno plaćali ponaosob 177,45 KM PDV, odnosno 6.210.750 maraka PDV-a mjesečno, što godišnje iznosi 74.529.000 KM za godinu dana (izgleda da samo ovo skoro pa pokriva premije). Ali iskreno, ko će uštedjeti u ovim vremenima? Znači ovo poglavlje zaključujemo sa 347.529.000 KM.

Mljekari su veliki potrošači goriva. Za razliku od nekih drugih sektora stočarstva, u mljekarstvu se najveći dio hrane proizvodi na sopstvenom gazdinstvu. Niti jednom mljekaru otkupljivač proizvoda ne isporučuje kompletan obrok za njegove krave. A da bi se to proizvelo, treba izaći sa traktorom u njivu, pripremiti zemljište, posijati, požeti, napraviti silažu, tj. sjenažu, upaliti miksericu i iznijeti to pred krave.

Za potrebe muznog stada od oko 70.000 grla i drugih kategorija, obradi se 60.000 ha, sa prosječnom potrošnjom od 150 litara dizela/ha, uključujući i radnje na samom gazdinstvu oko pripreme i distribucije hrane do krava. Tu dobijamo godišnju potrošnju od 9 miliona litara dizela. U BiH nema plavi dizel, tako da na svaki litar goriva farmer plati i akcizu u iznosu od 0,30 KM, te naknadu za puteve 0,15 i autoputeve 0,25.

9.000.000 l dizela x 0,7 KM = 6,3 mil KM.

Proizvođači sirovog mlijeka korisnici su podsticajnih sredstava. U okviru mjera direktnih podrški na bazi outputa najznačajnija mjera u okviru ove vrste plaćanju su premije za mlijeko za koje je u toku 2022. godine isplaćeno 81 mil KM, što je zbir isplata i Republike Srpske i Federacije BiH.

Nije fer pa ne pomenuti njihovu podršku za kapitalne investicije, te druge mjere podrške (kvalitetno priplodne junice, nabavke stoke, gorivo). Teško je reći koji tačno dio dođe mljekarima, ali to je nekih 45 mil KM u oba bh. entiteta.

Nema tačnih informacije koliko učestvuju opštine ili kantonalne vlade, ali neka okvirna cifra je oko 15 mil KM. Procjena penzije, liječenje i drugo, 40 mil KM. Ukupno 181 mil KM.

Zaključak je da na jednu uloženu marku u sektor mljekarstva entiteti, odnosno Bosna i Hercegovina, dobije nazad 3,15 KM. Mljekari, dakle, plate sve zaposlene u svim ministarstvima poljoprivrede i ko zna koliko još ljudi u drugim ministarstvima.

Pitanje je li ovolika marža realna? Na litar mlijeka u našim trgovinama je u prosjeku od šest do osam posto. Koliko je još ljudi zaposleno u vezanim djelatnostima, koje nismo ovdje spomenuli te koliko je njihovo učešće u potrošnji, teško je procijeniti.

Za tih 20-ak mil KM goriva koje kupe, mora biti zaposleno barem 20 ljudi. Dakle, riječ je o proizvodnji koja je značajna za ovu državu i svaka nepromišljena odluka može napraviti velike štete za cijelo društvo. Stoga, čuvajte ovu proizvodnju.